Kada kao 18-godišnjak napravite "transfer-bombu" u Bayern Munchen, očita je pretpostavka da ste u kratkom roku zasjenili oveći broj svojih konkurenata, gotovo sigurno i suigrača. Slovili su kao budućnost nogometa, no ništa doli glupostima uspjeli su uništiti ambiciozne prognoze optimističnih kritičara. Michael Jonhson, dijete iz plavog dijela Manchestera, bio je na pragu poziva u seniorsku Englesku reprezentaciju još kao tinejdžer, no tada su stigle ozljede, opijanja, problemi s policijom i - kraj karijere već sa 23. Mnogi su tako skončali svoje karijere, no samo mu jedan može parirati. Možda Breno?
Škola nogometa u Sao Paolu dala je mnogobrojne zvijezde nogometnom svijetu, a 2007. došao je red na Brena Borgesa, centralnog braniča momčadi kojoj se uvijek iznova prognozira visoki plasman na tablici Serie A. Očito da je ovaj mladić bio nevjerovatno iznadprosječan jer su Bavarci uputili poziv u Brazil samo pet mjeseci kasnije. I odbivši Real Madrid koji su tražili analizu kostiju da dokažu njegovu dob jer im je očito predstavljao Brazilskog Josepha Minalu, Borges je krenuo put Njemačke i europske slave.
Posudba u Nurnberg 2010. nije previše utjecala na povratak na Allianz Arenu. Barem smo mislili da nije. Sve do rujna 2011. i tužbe koja je stigla na njegovu adresu. Zapravo nije mogla, zato što je dotad neproblematični Brazilac zapalio svoju vilu iz još uvijek nepoznatih razloga. Nakon što je osuđen na 35 mjeseci zatvora u travnju 2012. , mnogi su se pribojavali kraju karijere svojevremeno jednog od najvećih talenata Brazila.
Zanimljivo i neočekivano, Breno je pušten iz njemačkog zatvora 16 mjeseci kasnije, u kolovozu 2013. Bayern ga je objeručke primio natrag, no ovaj puta kao trenera u23 ekipe. Bilo je za očekivati da takav posao neće dugo potrajati, jer je branič želio natrag na teren. Povratak je dovršio u klubu koji mu je dao sve - naime, Sao Paulo već su 2013. registrirali Brena za novu sezonu, no tek prije mjesec dana on se službeno vratio u redove svoga kluba.
Debi je nešto što tek slijedi za novog-starog člana sa Morumbija. Može li se uskoro vratiti, ponajprije na klupske pa i na reprezentativne staze, kao što je bio slučaj 2008. sa mladom ekipom na Olimpijskim Igrama? Najteži dio slijedi, hoće li brončana medalja iz Pekinga ostati vrhunac njegove karijere, ili je to tek tračak onoga što smo vidjeli, iako je otada prošlo sedam godina? Siguran sam da Brazilac želi puno više od toga. Počinjati iznova nikad nije bio "mačji kašalj", ali uz ono što nogomet predstavlja njegovim sunarodnjacima, i najmanji se mogu razviti u najveće.

Oznake: nogomet, brazil, bayern

Zoran Mamić pretrpio je još jedan težak poraz na klupi Dinama koju je preuzeo u listopadu prošle godine. Sudbinu u grupnom dijelu Europske lige zapečatio im je Red Bull iz Salzburga, na čelu sa hat-trick herojem, Jonathanom Sorianom. Prva utakmica u Austriji bila je kobna na čuđenje rijetkih navijača - većina ih je već navikla na sramoćenje "Modrih" pred velikim ili većim protivnicima na europskoj sceni, dok u domaćoj ligi nadvisuju sve protivnike bez većih problema.
Na gostovanju su Dinamovci uspijeli ublažiti preveliku gol razliku u posljednjim minutama prvog susreta, to nije bio slučaj na Maksimiru. U zadnje vrijeme, Angelo Henriquez, inače igrač Manchester Uniteda, jedina je svijetla točka kluba iz Zagreba. Upravo on i Arijan Ademi zabili su po jedan gol na Salzburg Areni, dok je Brazilac Alan utrpao tri komada u Eduardovu mrežu. Dinamo može biti sretan što je završilo 4:2, kao i "Crveni Bikovi" koji su očekivano uzeli tri boda.
Zagrebački optimizam ubrzo se ugasio u drugom srazu, nakon što je razigrani Španjolac i bivši igrač Barcelone, Soriano, napunio plavu mrežu u više navrata. Rezultat 1:5 govori o tome da za dobru igru i igrače nije uvijek potreban novac, usprkos tomu što to nalaže "Mamićevska" politika. Inicijativa "Zajedno Za Dinamo" tom prigodom objavila je na svom Facebook profilu popis klubova koji su s manjim ili sličnim proračunima prezimili u Europi. Na listi se ističu Basel kojemu je to pošlo za rukom šest puta, Steaua Bukurešt sa četiri i Kopenhagen koji se do proljeća zadržao tri puta.
Prvaci Hrvatske su Ligu Prvaka okusili u rujnu 2011., nakon izbacivanja Neftčija i finskog prvaka HJK iz Helsinkija. Real Madrid prvi je imao doznati kako će se Dinamo držati u skupini protiv najvećih svjetskih klubova. Usprkos i više nego dobrom otporu domaćina, Madriđani su uspjeli slomiti Ivana Kelavu za minimalnu pobjedu i siguran povratak u prijestolnicu Španjolske.
Meč s Lyonom, za koje je tada još nastupao Dejan Lovren, donio je Dinamu drugi poraz u skupini, nakon 2:0 na Gerlandu. Ajax ih je u sljedećem susretu zacementirao na dnu tablice uz jednak broj golova na Maksimiru. No, gotovo nitko ne zna što se dogodilo s ekipom Krune Jurčića u druge tri utakmice istog natjecanja. Gubili su redom od Ajaxa 4:0, od Reala 5:2 i od Lyona 7:1. Bila je to sezona za zaborav i promjenu trenera, makar to nije bio konačan pozdrav Jurčića od klupe Dinamovaca.
Stoga, treba li zagrebački klub na čelu s braćom Mamić odustati od blamiranja u velikim natjecanjima koje se nastavlja i dan danas? Igrači su željni ogromnih utakmica i protivnika, ali ako realno razmislimo, bolje neka se ostanu sukobljavati s protivnicima s kojima to mogu. U suprotnom će samo nastaviti s razočaravanjem navijača.

Oznake: nogomet, Dinamo, liga prvaka

Talijanska nogometna reprezentacija uvelike je poznata po brojnim zvučnim napadačkim imenima. Ekipu uglavnom sačinjavaju igrači tri najjača borca za titulu - Juventusa, Milana i Intera. Stoga je Antonio Conte, bivši predvodnik Torinskog prvaka, preuzeo klupu Azzurra s najboljom namjerom da ih vrati na reprezentativni vrh koji su zadnji puta uživali 2006. nakon što je Fabio Grosso loptu poslao u gol Fabien Bartheza čime su Talijani podigli zlatni trofej Silvia Gazzanige.
Promjenom trenera na scenu su stupila i neka nova lica, koja dotad nisu sudjelovala u utakmicama nacionalne vrste. Jedan od njih je i Graziano Pelle, 29-godišnji ofenzivac Southamptona koji je mjesto izborio ispred neobuzdanog povratnika u Premiership, Maria Balotellija.
Iako je dotični predstavljao Italiju na Olimpijskim igrama 2008., službeni međunarodni nastup dočekao je tek šest godina kasnije, ovog ponedjeljka. Susjedski okršaj Malte i Talijana očekivano je završio u korist favorizirane gostujuće momčadi kojoj je jedan gol bio dovoljan za nova tri kvalifikacijska boda. Minimalnu pobjedu osigurao je upravo Pelle, iskoristivši grešku amaterske obrane u 24. minuti na stadionu Ta'Qali.
Bivši igrač Feyenoorda i produck Lecce-ove škole nogometa već može računati na ponovno pozivanje tijekom sljedeće reprezentativne stanke za mjesec dana, kada Conte i izabranici dočekuju rivale iz Hrvatske na San Siru. Obje momčadi imaju po devet bodova iz prva tri susreta, ali Vatreni predvode skupinu zbog zavidno bolje gol razlike. Hoće li u tom susretu ponovno presuditi isti, ili bi to mogao biti Andrej Kramarić kojeg se povezuje upravo s prelaskom u Milan, pa bi taj stadion mogao uskoro postati njegov novi dom.
U međuvremenu, Pelle će probati nastaviti sa izvanrednom formom u redovima Saintsa koje su otpisivali na početku sezone, ali su mnoge iznenadili probivši se na vrh relativno rano. Osam milijuna funti vrijedan transfer počeo se isplaćivati odmah nakon njegovog dolaska na St. Mary's. Rickie Lambert napravio je pravo čudo u zadnjoj sezoni u klubu, pa su rijetki navijači očekivali da će novopridošla zamjena imati veće uspjehe od engleskog veterana u debitantskoj sezoni.
Šest ligaških nastupa za napadača bila su dovoljna da dokaže svoju kvalitetu koja nije dolazila do ekspresije u manje popularnoj Eredivisiji. Ronald Koeman, novi klupski trener, imao je priliku svjedočiti četiri zgoditka koja je postiglo novo pojačanje kluba.
Prvi gol pao je na gostovanju kod West Hama, dva prije mjesec dana protiv vidno oslabljenog Newcastle Uniteda i zadnji, "eurogol" protiv Queens Park Rangersa Nike Kranjčara. Ako je suditi po početku nove sezone, za čovjeka u formi mogli bi se boriti i najfavoriziraniji klubovi svojih liga do početka novog prijelaznog roka.

Oznake: nogomet, premier league, italija

Mnogo prije samog početka otvaranja transfernog roka, planetarno popularni klubovi su već stupili u kontakt s određenim pojedincima, ili je bar javnost tako zaključila. Sportska su njuškala olako povezivala profesionalce s ekipama za koje nije vjerovatno da će završiti novim transferom. Premiership je, kao i uvijek, liga koja živi za ljetna iznenađenja i u kojoj su takve stvari općepoznata pojava.
Liverpool u novu sezonu ulazi kao klub s drugim najboljim plasmanom u prethodnoj. Koliko su oštroumni u svom naumu preuzimanja trofeja od Manchester City-ja govori činjenica da su već uspjeli dovesti tri perspektivna reprezentativca - Emre Cana, Adama Lallanu i njegovog kolegu iz Southamptona, Rickieja Lamberta.
Arsenal se tek priprema za pravu akciju. Prema njihovoj službenoj stranici, "Topnici" su zainteresirani za veći broj igrača, uglavnom za one koji će pokrpati primarne pozicije - lijevo krilo i desnu stranu obrane. Odlaskom Bacaryja Sagne u redove prvaka sa Etihada, Wenger je sada na pragu stupanja u kontakt s dvojicom drugih Francuza. Serge Aurier, igrač Toulouse-a koji je nastupao za Obalu Bjelokosti na Svjetskom Prvenstvu u Brazilu, već je duže vrijeme meta francuskog stratega. Mathieu Debuchy i Alexis Sanchez nagađanjima su blizu dolaska na Emirates.
Roman Abramovič spreman je "baciti" novac na nove igrače radi povratka titule iz 2010. na Stamford Bridge. Dva Španjolca već su se pridružili Mourinhu - Francesc Fabregas i Diego Costa. No, ako Chelsea griješi u jednoj stvari, onda su to transferi. U ekipi imaju više od 30 izvanrednih igrača i još nekolicinu na posudbi, ali samo za trećinu ima mjesta u prvoj postavi. Treba biti hrabar da se igrač poput Andrea Schurrlea stavi na klupu, iako je svima pokazao da to ne zaslužuje nakon što je utrpao dva gola osramoćenom Brazilu.
Ni u ostalim dijelovima Europe situacija nije drugačija. Barcelona je ekspresno reagirala na odlazak Fabregasa dovođenjem Ivana Rakitića, a na Camp Nou stigla su i dva vratara - Marc-Andre ter Stegen i Claudio Bravo. S podjednakim zalaganjem u pregovore je ušao i Bayern Munchen koji se pojačao za tri nova igrača. Robert Lewandowski, čiji je transfer dogvoren već u siječnju ove godine, zasigurno će biti napadač broj jedan za Pepa Guardiolu. Juan Bernat i Sebastian Rode morat će ugodno iznenaditi na Allianz Areni da bi uopće osigurali mjesto na klupi za pričuve.
Na domaćoj sceni spominje se samo Dinamo, kojem su se u ovom kratkom vremenu pridružilo sedam igrača, a najzvučnije ime je zasigurno Eduardo, redovni portugalski reprezentativac koji je dobio šansu da brani vrata ekipe Cristiana Ronalda protiv Gane. Hajduku se iz Istre 1961 pridružio problematični Brazilac Jo koji je ranije ove godine izazivao probleme u klubu, bacivši dres Istre nakon prisilne izmjene i prijetivši nožem svojim suigračima. Mogu li ga Splićani smiriti?
Rok je tek počeo, a na list papira ni približno ne stanu svi dogovori igrača i klubova. Kako će klubovi izgledati na početku naredne sezone, možemo samo nagađati.

Oznake: nogomet, transferi

Do početka najvećeg međunarodnog nogometnog natjecanja ostalo je nešto manje od dva tjedna. Kao što nam je svima već poznato, prvenstvo otvara Brazil protiv "Vatrenih". Iako se u Brazilu uz sam Mundijal javljaju brojni problemi poput nedovršenja izgradnje stadiona i rušenja kuća lokalnog stanovništva samo kako reprezentacije ne bi vidjele u kakvu su zemlju zapravo došle...No, jedno je sigurno - Svjetsko Prvenstvo održat će se prema predviđenom rasporedu.
Masovni prosvjedi Brazilaca ne mogu spriječiti ono što je FIFA odlučila 30. listopada 2007. jer, sad već utrošeni novci na ovo natjecanje, ne mogu se vratiti. Naravno, to nije jedini problem vezan uz ovu nemalenu južnoameričku zemlju. Favele će također ostati zabranjeno područje za sve natjecatelje, jer ustvari pokazuju stvarnu situaciju i neimaštinu u nerazvijenim dijelovima Brazila.
Atmosfera među reprezentativcima Hrvatske vrlo je ugodna, unatoč ozljeda par igrača poput Ive Iličevića i Ivana Strinića koji su ispali iz utrke za mjesto u momčadi. Braća Kovač pokušat će ponoviti ili popraviti trijumf iz 1998., i donijeti prvu medalju za Hrvatsku nakon 16 godina. Luka Modrić, Mario Mandžukić i ostatak ekipe definitivno imaju kvalitetu za ugrožavanje domaćih favorita.
No, moramo se osvrnuti i na druge ekipe u našoj skupini. Kamerun, predvođen Samuelom Eto'om i Barceloninim veznjakom Alexom Songom imaju relativno dobre šanse za prolazak u sljedeći krug natjecanja. Zadnjih je par dana u centru pozornosti još jedan Kamerunac - Henri Belle. Igrač Splita mislio je da je dobio poziv da zaigra za domovinu na Mundijalu, uputio se u Austriju na pripreme, a kada je stigao - stožer nije znao tko je. Potišteni krilni napadač zatim je otputovao za Kamerun. Gdje li je došlo do pogreške? Navodno je predsjednik kluba bivšem igraču Istre 1961 prenio poruku o pozivu, ali se uspostavilo da je poziv bio lažan. Nitko nije zaslužio da bude žrtva ovakve greške.
S druge strane, Meksiko će, na krilima Javiera Hernandeza "Chicharita" pokušati ugroziti protivnike u grupi primjenjujući zavidne napadačke sposobnosti. Iako će se u ekipi osjetiti izostanak bivšeg igrača Arsenala, Carlosa Vele, koji je odbio pozivnicu meksičkog trenera. Njegov nedostatak morat će u veznom redu pokrpati Hector Herrera i Carlos Pena. Za dugogodišnjeg kapetan momčadi, Rafaela Marqueza, ovo će biti zadnje veliko natjecanje.
Najveći favoriti za podizanje zlatnog trofeja su Brazil, Engleska, Španjolska i Njemačka. Brazilce će predvoditi mlada nada Blaugrane - Neymar, braniči David Luiz i Thiago Silva, ali sve uz pomoć trenera Luisa Felipea Scolarija. Engleska će pokušati nadvladati svoje rivale igračima iz Premiershipa, a veliku ulogu imat će i igrači Southamptona - Adam Lallana, Rickie Lambert i Luke Shaw koji su svi tek nedavno postali reprezentativci.
Španjolska ima misiju sačuvati trofej nakon pobjede u Južnoafričkoj Republici 2010. Njih će predvoditi kontroverzni Brazilac Diego Costa i igrači Barcelone, Xavi Hernandez i Andres Iniesta. Drugoplasirana reprezentacija na zadnjem Svjetskom prvenstvu, Njemačka, izgubila je u finalu upravo od Španjolaca. Ove se godine nadaju osveti i savladavanju svojih najžešćih protivnika. Njihovi glavni igrači na ovom će prvenstvu biti Philipp Lahm, Marco Reus i Miroslav Klose. Uzbuđenje je sve veće, početak je blizu. Tko će podići trofej pobjednika svijeta?

Oznake: nogomet, Hrvatska reprezentacija, brazil

Bilo je to u prosincu 2007., kada je Dinamo kao i danas, bio nezaustavljiva sila hrvatskog nogometa. Igrači koprivničkog prvoligaša istrčali su na travnjak, željni osvete radi poraza u finalu kupa prije samo par mjeseci. Na Gradskom stadionu pojavila se tek oformirana navijačka skupina Slavena - Plava Brigada. I njezin utjecaj očitovao se odmah u toj prvoj utakmici, navijajući svih 90 minuta i time pomogavši "Farmaceutima" da dođu do nezaboravne pobjede protiv momčadi s Maksimira. No, to nije bila sasvim obična utakmica. Zagrepčane su u to vrijeme zastupali igrači neizmjerne kvalitete, poput Marija Mandžukića, koji danas trese mreže svih njemačkih prvoligaša. S druge strane, za Belupo su igrali Mato Jajalo i Bojan Vručina, koji su zabili po dva gola na tom ogledu. Ni najstrastveniji koprivnički navijači nisu očekivali da će nakon 90 minuta semafor pokazivati rezultat koji domaćini možda više nikad neće postići protiv Mamićeve momčadi - 5:2.
No, samo su još bolje stvari proizašle iz veličanstvenog trijumfa na stadionu u ulici Mihovila Pavleka Miškine. Koprivničani su tu sezonu završili na neponovljivom 2. mjestu, zasluživši time ulazak u tadašnji UEFA CUP. Već u prvom kolu dočekala ih je sila iz Moskve - CSKA. Ni domaći navijači nisu očekivali veliki uspjeh igrača u plavom dresu, ali kada je Mario Jurić zatresao mrežu Igora Akinfeeva tik prije kraja prvog poluvremena, nada se povećavala u srcima ljubitelja Belupova nogometa. No, poslije utakmice, svi su zadrhtali na ime Vagnera Love-a. Brazilac je u samo 10 minuta kreirao nezaboravan preokret od 2:1. Da stvar bude još gora, zaključujući pogodak pao je u 90. minuti. Većina ljudi se poslije ove utakmice prisjetilo gotovo identičnog poraza od Galatasaraya iz 2007., koji je danas jedan od najvećih svjetskih sila nogometa.
Farmaceuti se na velika vrata vraćaju tek 2012., nakon postignutog 3. mjesta na tablici HNL-a. U Koprivnici su prvo gostovali Sjevernoirci iz Portadowna, koji su spletom sretnih okolnosti nadjačali makedonsku Škendiju u kojoj danas igra baš onaj junak Slavena iz 2007. - Bojan Vručina. U međuvremenu, navijačka scena u Podravini dotaknula je dno i sa tribina se nije moglo čuti ništa osim par povika motivacije. Usprkos tome, momčad Roya Ferenčine pokazala je zube, pregazivši poluamatere sa Otoka 6:0. Prostrano nebo predočilo je velike stvari za Slaven, jer taj su dan, u ulozi gostiju, ponovno pokazali kako igraju profesionalci pobjedivši ovaj put rezultatom 4:2.
9. kolovoza 2012. Slaven je ugostio velikane iz Baskije, Athletic Bilbao. Iako je utakmica u Španjolskoj završila 3:1 za ondašnje domaćine, Gradski stadion je tog dana bio ispunjen gotovo do zadnjeg mjesta. Predvođeni mladim talentom Ikerom Munianiom i sad već novim igračem Juventusa, Fernandom Llorenteom, momčad koja se sastoji samo od igrača baskijskog podrijetla, ušla je vrlo ležerno u utakmicu. Kao i uvijek, malo podrške za Slaven bilo je dosta da domaćini pokažu želju za pobjedom. Bivši kapetan Alen Maras, pokazao je da se izvođenjem slobodnih udaraca može mjeriti sa Darijom Srnom. Savršeno plasirana lopta iza Iraizoza podigla je koprivničku publiku na noge, a glavnog spikera u neponovljiv trans. U drugom poluvremenu stigla je zaslužena kazna za domaćine, jer je nakon nepažnje obrane Iker Muniain postigao lagan pogodak za veselje gostujuće publike. No, ulazak Marija Gregurine, kojeg većina navijača smatra slabom točkom kluba, ispostavio se odličnim potezom domaćeg trenera jer je Gregurina par minuta kasnije slabim udarcem tresao mrežu gostiju. Samo minutu prije kraja jedan od crveno-bijelih igrača rukom je dirao loptu u kaznenom prostoru, no suci su zažmirili na taj sporni potez, osiguravši ekipi Marcela Bielse prolaz u sljedeći krug natjecanja.

Oznake: nogomet, Slaven Belupo, Dinamo

21-godišnji Hrvat rođen u Zenici dosad je nastupao samo za mladu reprezentaciju Švedske. Javnosti je postao poznat tek u svibnju 2013., postigavši hat-trick protiv Mainza za svoju novu momčad, Borussiu iz Mochengladbacha. Zasigurno, činio bi bolji napadački dvojac s jednim od naših trofejnih napadača od ispodprosječnog Nikole Kalinića koji rijetko koristi priliku da zablista pred našim nedavno izabranim stručnim stožerom.
Bivši trener Hrvatske u-21 reprezentacije, Ivo Šušak, uspostavio je kontakt s mladim igračem još 2012., no ne zna se točno gdje je zapelo u pokušaju njegova dovođenja u momčad. Nakon zapanjujuće utakmice u Bundesligi, igrač je izrazio želju za nastupanjem za "Vatrene". No, još uvijek iz Rusanove čeka prvi poziv za seniorsku reprezentaciju, a hoće li do nje uopće doći ili će HNS izgubiti "novog Ibrahimovića"?
Jasno je da mlade igrače ne smijemo puštati u druge reprezentacije, a stožer i čelnici moraju učiti na pogrešci nepozivanja Josipa Drmića koji je postao jedan od nezaobilaznih igrača Nurnberga i visoko pozicionirani napadač na tablici najboljih strijelaca ove sezone.
Malo je vjerovatno da igrač koji ima kvalitetu igranja u ligi petici prođe nezapaženo, iako je neuspostavljanje kontakta s mladom reprezentacijom možda rezultiralo željom da se Hrgota više ne poziva na Maksimir. Sve u svemu, za nas bio bi veliki gubitak kada bi pustili igrača ovakvog kalibra u drugu reprezentaciju, uzimajući u obzir njegovu dob, potencijal i iskustvo. Na braći Kovač je da odluče što je najbolje za napadački nogomet naše momčadi.

Oznake: Hrvatska reprezentacija, Branimir Hrgota